Martin Vugrinec bez sreće u Jerezu

Martin Vugrinec nažalost nije imao sreće na jedinoj utrci WSSP klase u Jerezu. Kažemo jedinoj budući da su u programu uvijek dvije utrke ali zbog tragične pogiblje mladog vozača Deana Berte Vinalesa u Jerezu je održana samo jedna utrka.

Martin je imao tehničkih problema sa svojim motociklom i kvalificirao se na 25 mjesto. U utrku je krenuo sa namjerom da ne “ide na glavu” već da pokuša ostvariti što bolji plasman s glavnim ciljem da utrku završi.

No stvari ne idu uvijek onako kako planiramo pa se to upravo i dogodilo mladom hrvatskom vozaču. Več u prvom krugu je sa 25 dospio na 17 poziciju ali ga je u jednome pretjecanju vozač koji se nalazio izad njega dotaknuo u stražnju gumu i Martin je završio na podu.

U njegovim očima to je bila katastrofa i to ne zbog toga što je pao, što se mogao ozljediti…nego zato što je osjećao da je razočarao velik broj ljudi, onih koji su mu pomogli i onih koji su navijali za njega.

No mi vjerujemo da je svjetla budućnost ispred njega, tu iza ugla. I sigurni smo da će iz ovoga izači još jači kao i da će oni koji su do sada u njega vjerovali nakon ovoga još više vjerovati. Jer Martin to itekako zaslužuje.

A kritičari…bah, njih će uvijek biti…

Evo izjava Martina nakon vikenda u Jerezu:

“Loš vikend, jednostavno loš vikend. Ali naučio sam mnogo stvari:

Naučio sam da ovo nije “show za jednog čovjeka”. Zaista bih volio biti neovisan i moći namjestiti motocikl i biti brz na njemu, ali ne mogu na ovoj razini. Ovaj vikend bio sam više tehničar nego vozač. Dečki iz mog tima su pokušavali, ali na kraju sam morao obaviti važne stvari sam i izgubio sam sebe. Nikad se nisam osjećao ugodno na motociklu, a nije pomogla ni činjenica da sam izgubio cijeli FP2 zbog problema s elektronikom. Znao sam da rezultat na utrci neće biti nevjerojatan pa sam odlučio učiniti jednu stvar, završiti utrku i naučiti nešto.

Unatoč tome, uspio sam u pola kruga doći s P25 na P17. Ne zato što sam riskirao, ne zato što sam lud, jednostavno zato što sam dobar. Nisam na razini da budem na P20+. Vidio sam prilike za prestizanje i uspio sam. Zatim, na jakom kočenju u T6, netko me udario odstraga i završio sam na tlu. Frustrirajuće je jer je ispalo kao još jedna greška idiota.

I nisam tip koji traži izgovore, ne, radije bih preuzeo svu krivnju na sebe i eksplodirao nego izgledao kao kukavica koji traži krivnju u nekome ili nečemu drugom. Mnogi kažu, loša sreća. Moj prijatelj mi je rekao da su dva puta “pech” (loša sreća), a treći put nešto drugo. No, koliko god tražio problem u sebi, stvari koje su mi se dogodile ove sezone ne mogu biti sve moje krivice.

Odrekao sam se gotovo svega u životu da bih to mogao učiniti. Ne samo ja, to je učinila i moja obitelj. I mnogi, mnogi ljudi su se odrekli dijela svog novca, vremena i energije da me podrže i u mojim očima, ove godine sam ih sve iznevjerio. Boli me više od bilo koje kosti koju sam slomio.

Naučio sam još nešto. Ljude nije briga. Jučer je 15 -godišnji dječak poginuo na stazi. Cijelo sam vrijeme bio tamo u paddocku. Znate što sam primijetio? Nije se mnogo promijenilo. Ispušteno je nekoliko suza, napisano je mnogo postova na društvenim mrežama, a danas, pa danas je show nastavljen.

Show se uvijek mora nastaviti.

I sve dok mi srce kuca, podignuti ču se. Pokušati ču izvući najbolje iz onoga što svijet baci put mene, jer vi nikada ne znate, sljedeći će zavoj možda biti vaš posljednji.

Vaš SpiderMartin 🕷.”

Leave a Comment

Scroll to Top